Mali rječnik ljubavnih odnosa

Jednoljublje

Jednoljublje je ljubav s jednom osobom za cijeli život. Iako predstavlja službeni ideal odnosa, doista jednoljubnih ljudi, bilo muškaraca, bilo žena, ima vrlo malo. Istinsko jednoljublje kao značajka osobnosti, a ne društveno pravilo ili religiozni zahtjev, pretpostavlja da osoba NE MOŽE NIKADA voljeti drugu osobu, čak i, primjerice, nakon smrti jedinog partnera.


Serijsko jednoljublje

Prevladavajuća praksa u suvremenom društvu, gdje se tijekom života može voljeti mnogo različitih osoba, ali nikada više od jedne u isto vrijeme. Određeni broj ljudi je doista serijski jednoljuban (dakle, postoji stvarna nesposobnost za dijeljenje osjećaja ljubavi na više osoba istodobno). U praksi, razlozi za serijsko jednoljublje su često društveni (višeljublje nije društveno ni moralno prihvaćeno) i praktični (vremenski je teško uskladiti više odnosa istodobno).


Višeljublje

Višeljublje podrazumijeva da u isto vrijeme volimo više ljudi. Sposobnost za višeljublje mnogo je češća nego što se uobičajeno misli. Većina ljudi je barem jednom u svom životu, na ovaj ili onaj način, u istom trenutku osjećala ljubav prema dvije različite osobe. Usprkos tome, višeljublje se u današnjem civilizacijskom okruženju osuđuje kao neprirodno ili nemoralno. Velik broj ljudi koji je po prirodi višeljuban natjeran je “izabrati” i uklopiti se u postojeće standarde serijskog jednoljublja, trpeći optužbe izvana i osjećaj krivnje iznutra.


Brak

Pravna kategorija koja je moguća samo između dvije osobe (uobičajeno suprotnog spola). Kao društvena kategorija brak podržava serijsko jednoljublje, odnosno monogamiju (jedna žena) ili monoandriju (jedan muškarac).

Usprkos postojanju drugih oblika odnosa, pravna kategorija braka se vrlo teško mijenja, te za sada teškom mukom u sebe prima istospolne parove, dok su višeljubni odnosi još vrlo daleko od pažnje zakonodavaca. Iako je poligamija (više od jedne žene) u nekim zemljama pod određenim uvjetima dopuštena, uglavnom je i ona izvan zakona. Poliandrija (više od jednog muža), prema našim saznanjima nigdje u svijetu nije pravno dopuštena.

Isto vrijedi i za skupne brakove (više od dvije osobe različitog ili istog spola) koji bi svojim oblikom mogli i trebali obuhvatiti višeljubne osobe te zadovoljiti njihove društvene, materijalne, pravne i druge potrebe i ustavna prava.


Promiskuitet

Često mijenjanje partnera, posebice seksualnih. Promiskuitet se uglavnom moralno osuđuje te se smatra lošom osobinom karaktera, iako je u nekih ljudi želja za mnogim partnerima prirodno izražena više nego kod drugih.

Promiskuitet nije povezan s jednoljubljem ili višeljubljem, on može postojati i u jednom i u drugom slučaju.


Prevara

“Prevara” je čin jednog partnera s kojim nije upoznat drugi partner ili drugi partneri. Prevara je čin kršenja povjerenja i neprihvatljiv kako u jednoljubnim, tako i u višeljubnim odnosima.

Po samoj prirodi stvari, prevara je češća u jednoljubnim odnosima budući da višeljubne osobe unaprijed prihvaćaju postojanje drugih partnera te djeluju u sasvim drugačijim okvirima.

Prividno jednoljubne osobe često se takvima izdaju zbog društvenih normi, dok je njihova stvarna emocionalna i seksualna struktura sasvim drugačija. U takvim okolnostima prevara je vrlo česta. U višeljubnim odnosima je također ima, ali u mnogo manjoj mjeri, budući da nema razloga za skrivanje većine osjećaja i doživljaja koje prividno jednoljubne osobe moraju skrivati.


Sloboda

Najčešća posljedica ulaska u neki ljubavni odnos danas je gubitak slobode. Smatra se da dvoje ljudi (o više njih se za sada ne govori budući da je višeljublje u “podzemlju” društvene pozornosti) moraju žrtvovati dio svoje slobode da bi održali odnos, posebice ako je on institucionaliziran, dakle ako su u braku.

Gubitak slobode nije povezan s osjećajima (ljubav daje slobodu i podršku), već s očekivanjima zasnovanim na društvenim normama. Većina ljudi iz istih razloga (društvene norme) pristaje na takvu situaciju iako ona sama po sebi ubija ljubav (zbog koje je odnos, pretpostavlja se, isprva nastao).


Bezuvjetna ljubav

Svaka istinska ljubav je po definiciji bezuvjetna. Budući da se unutar današnjih odnosa postavlja mnogo uvjeta za svakog sudionika u njima, jasno je da takvi odnosi nisu zasnovani na ljubavi.

Bezuvjetna ljubav znači voljeti partnera BEZ OBZIRA što on činio. Ona znači dopustiti mu slobodu da čini što želi, bez bilo kakvih ograničenja. Takva ljubav pretpostavlja potpuno prihvaćanje partnera kakav on ili ona jest.


Posesivnost

Posesivnost je negativna značajka osobnosti. Posesivan čovjek ili žena  svojataju svog partnera.”Volim te i ti si moj/a” – tipičan je  životni moto posesivnih ljudi. Čak i kad nije tako jasno izražena, posesivnost dovodi do kontrole, nametanja svojeg mišljenja, povrijeđenosti i bola (ako partner/ica ne čine ono što očekujemo od njih).

Jednoljublje podržava razvoj posesivnosti, jer nema dovoljne dinamike odnosa koji bi ju spriječili (odnos se gradi samo unutar dvije osobe). Višeljublje u priličnoj mjeri smanjuje pojavu posesivnosti, ali ju ne uklanja samo po sebi. Osoba, primjerice, može biti višeljubna i posesivna istodobno (višeljubnost je oznaka osjećajne strukture, a posesivnost negativna značajka zasnovana na slabosti ega).


Ljubomora

Ljubomora se često povezuje s osjećajem ljubavi, iako mu zapravo ne pripada. Ljubomora nije znak velike ljubavi, već znak unutarnje nesigurnosti i straha od gubitka. Ljubomora nastaje u situacijama kad se osoba ne osjeća potpunom, već je nadopunjena drugom osobom. Ukoliko ta druga osoba pokazuje naklonost nekom trećem, to izazavalo osjećaj nepotpunosti. U kombinaciji s posesivnošću, ljubomora može biti vrlo neugodna i doslovce uništiti ljubav.

Jednoljublje podržava razvoj ljubomore, dok višeljublje to čini mnogo manje. Kao posljedica višeljubnog okruženja javlja se sigurnost u sebe kao nedjeljive i savršene osobe koja slobodno daje i prima ljubav.
No, treba istaknuti da višeljublje samo po sebi nije jamstvo za nepostojanje ljubomore. Višeljublje je oznaka osjećajne strukture, a ljubomora proizlazi iz nezrele i nepotpune osobnosti.


Povjerenje

Povjerenje je često zasnovano na dogovorima. Mnogi od tih dogovora su unaprijed određeni neizrečenim društvenim običajima, zasnovanim na idealu serijske monogamije i bračne institucije. Upravo zato se povjerenje vrlo lako ugrožava, budući da mnogi ljudi po prirodi imaju drugačije osjećaje od onih koji se od njih traže (višeljubni su, primjerice; ili imaju izrazitije seksualne potrebe od svog partnera; ili jednostavno imaju drugačije stavove o svojim obavezama i slobodama).

Osobe koje svjesno ulaze u višeljubne odnose znaju da moraju unaprijed dogovoriti “granice” svog kretanja. Samim tim one su iskrenije prema sebi i svojim partnerima, a osvještenost u kombinaciji s ljubavlju i slobodom ne stvara potrebu za prevarama ili kršenjem dogovora. Upravo stoga je višeljubna osoba sama po sebi mnogo pouzdanija – ukoliko je neku svoju značajku osvjestila, s velikom sigurnošću se može u nju imati povjerenja da će činiti upravo ono na što se obvezala.


Osvješćivanje

Većina ljudi koji slijede društveno prihvatljivo serijsko jednoljublje, ne razmišlja previše ni o sebi, ni o odnosima, već ih prihvaća zdravo za gotovo. Međutim, najdublji odnosi se mogu stvoriti tek između osvještenih ljudi. Zbog toga serijsko jednoljublje sa sobom donosi toliko problema – ono samo po sebi ne podržava osvješćivanje, osobni rast i razvoj, već je za to potreban dodatni napor.

Višeljubna osoba, koja odbaci skrivanje, laž i prevaru kao neprihvatljiv način ponašanja, automatski se nalazi u situaciji u kojoj MORA razmisliti o sebi te se iskreno i u cjelini prikazati drugim osobama s kojima stupa u ljubavne odnose.


Seksualnost

U najkozervativnijim krugovima seksualnost ima svrhu reprodukcije. Naravno, u praksi to uopće nije tako. Većina seksualnih odnosa događa se zbog užitka, a potreba za takvim užitkom jedna je od najosnovnijih ljudskih potreba i može se doslovce nazvati biološkom.

Seksualnost je i važan način izražavanja ljubavi, pa se često povezuje s njom, odnosno smatra se njenim vrhuncem. S druge strane, velik broj ljudi sposoban je prakticirati seksualnost i uz mnogo manje razine osjećaja, a ponekad čak i bez nje.

Na žalost, današnja društvena situacija ne podržava slobodno istraživanje seksualnosti (uz takvu praksu je stalno vezana određena doza “nemoralnosti”). Također, pitanje je koliko ljudi može seksualnost istinski istraživati u situaciji jednoljublja (koja je u najvećem broju slučajeva protivna njihovoj prirodnoj osjećajnoj ili seksualnoj strukturi). Upravo zbog toga se javljaju mnogi seksualni problemi, koji se, na žalost, još uvijek pokušavaju riješiti unutar postojećih obrazaca.

Višeljublje razbija te obrasce i samo po sebi daje mnogo više mogućnosti za izražavanje i doživljavanje zdrave ljudske seksualnosti.